Američki Stejt department je 21. maja 2026. godine objavio izvještaj koji je podnesen Kongresu, a u kojem se govori o politici koju će Trampova administracija primjenjivati kada je riječ o Zapadnom Balkanu. Na sedam stranica ovog izvještaja se navodi kako promoviranje regionalne stabilnosti i prosperiteta te unaprjeđenje američkih ekonomskih interesa na Zapadnom Balkanu čine Sjedinjene Američke Države sigurnijim, jačim i prosperitetnijim.
Glavni ciljevi politike Administracije Sjedinjenih Američkih Država na Zapadnom Balkanu su:
- Očuvanje stabilnosti kao preduslov za sve druge ciljeve
- Jačanje ekonomskih i komercijalnih odnosa između SAD-a i zemalja Zapadnog Balkana
- Smanjenje uticaja malignih aktera koji bi mogli destabilizirati region
- Podrška lokalnim akterima da sami rješavaju izazove, umjesto oslanjanja na međunarodne intervencije
Ovakva politika Administracije Sjedinjenih Američkih Država je usmjerena ka budućnosti u regiji i temelji se na proširenju partnerstava, povećanju ekonomske i trgovinske saradnje i suprotstavljanju prijetnjama koje utiču na Sjedinjene Američke Države i regionalnu stabilnost. Navodi se da „zlonamjerni akteri“ mogu iskoristiti regionalnu nestabilnost na štetu američkih interesa te negativno uticati na snažne i pozitivne odnose koje su Sjedinjene Američke Države ostvarile sa svih šest zemalja: Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom i Srbijom.
Ističe se da američka politika na Zapadnom Balkanu nije usmjerena na spasavanje ili rekonstrukciju, već na stabilnost i obostrano korisna partnerstva. Fokusirana je na osnaživanje lokalnih aktera da sami rješavaju izazove, pri čemu je primarni stub politike Administracije održavanje stabilnosti u regionu kao preduslova za postizanje drugih ciljeva.
Sjedinjene Američke Države su fokusirane na razvoj pozitivnih odnosa sa svim akterima u regiji. Od januara 2026. godine visoki zvaničnici State Departmenta i vlade SAD održavaju snažan tempo sastanaka s liderima svih šest zemalja. Administracija planira tokom 2026. godine održati dijaloge sa Sjevernom Makedonijom i Srbijom. Neriješeni sporovi i dugotrajne podjele potkopavaju regionalnu stabilnost.
Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu i suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Ističu da je odlučna američka diplomatija u 2025. godini pomogla u okončanju najakutnije krize u BiH od sukoba 1992-1995, uz očuvanje pravne kohezije i ustavnog poretka zemlje. Administracija nastoji konsolidovati ovu stabilnost i nastaviće podsticati aktere u Bosni i Hercegovini da izbjegavaju destabilizirajuće akcije koje bi potkopale mogućnosti za unaprjeđenje zajedničke ekonomske agende sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Sjedinjene Američke Države nastavljaju poticati Srbiju i Kosovo da postignu napredak u normalizaciji odnosa, s ciljem postizanja pregovaračkog, trajnog sporazuma prihvatljivog za obje strane. Sjedinjene Američke Države će iskoristiti aktivnosti sigurnosne saradnje, uključujući zajedničke vježbe, obuku i savjetodavne programe, kako bi unaprijedile podjelu tereta s evropskim partnerima i saveznicima. Integracija Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije u NATO ojačala je Alijansu. Administracija će nastaviti poticati zemlje da moderniziraju svoje vojske i ispune ciljeve NATO-ovih sposobnosti, uključujući obavezu izdvajanja za odbranu od 5 posto BDP-a dogovorenu na Haškom samitu. Administracija će se angažovati na multilateralnim platformama, poput Američko-jadranske povelje (A5), kako bi podstakla regionalnu saradnju i lokalno vođena rješenja za regionalne sigurnosne izazove. Oružane snage SAD-a nastavljaju učestvovati u NATO-ovim snagama na Kosovu, koje su ključna komponenta za osiguranje sigurnog okruženja i slobode kretanja na Kosovu. Administracija nastavlja podržavati tranziciju multietničkih snaga sigurnosti Kosova u profesionalne snage teritorijalne odbrane i ohrabruje Bosnu i Hercegovinu da poveća svoj odbrambeni budžet kako bi doprinijela regionalnoj i globalnoj sigurnosti. Kosovo i Albanija su osnivači Odbora za mir i pridružit će se Bosni i Hercegovini kao članice Međunarodnih stabilizacijskih snaga za Gazu, naglašavajući tranziciju regije od korisnika sigurnosti do pružatelja usluga. Administracija će nastaviti širiti sigurnosnu i odbrambenu saradnju sa Srbijom na načine koji unaprjeđuju interese SAD-a.
Drugi stub politike Trampove administracije prema Zapadnom Balkanu je takmičenje za komercijalne interese SAD u regiji koja pruža značajne ekonomske mogućnosti.
Zapadni Balkan, s populacijom od 18 miliona, je regija koja se nalazi na glavnim transportnim koridorima, posjeduje prirodne resurse, rastući tehnološki sektor i kvalifikovanu radnu snagu. U saradnji sa vladama država Zapadnog Balkana, Sjedinjene Američke Države će podsticati lokalne napore za poboljšanje poslovnog okruženja, smanjenje regulatornih prepreka, jačanje sprovođenja ugovora i osiguranje transparentnih procesa nabavke. Administracija daje prioritet saradnji sa partnerima na jačanju mehanizama za provjeru investicija koji štite kritičnu infrastrukturu od predatorskih stranih akvizicija. Kako bi se unaprijedili ovi ciljevi, država će sarađivati sa Ministarstvom trgovine, Međunarodnom korporacijom za finansiranje razvoja, Izvozno-uvoznom bankom, Agencijom za trgovinu i razvoj i drugim agencijama.
Administracija će raditi na tome da osigura da američke firme mogu dati značajan doprinos strateškim infrastrukturnim koridorima, uključujući Jadransko-jonski koridor i Koridor VIII od Jadrana do Crnog mora, podržaće regionalne forume poput Inicijative Tri mora i raditi na proširenju bilateralnih sporazuma. Međuvladini sporazumi omogućavaju američkim kompanijama da se efikasnije takmiče za strateške projekte u transportu, informaciono-komunikacionoj tehnologiji i odbrambenoj industriji protiv konkurentskih i niskokvalitetnih konkurenata. Energetska ovisnost o Rusiji ostaje strateška ranjivost u regiji.
Prioritetni projekti uključuju gasovod Južne interkonekcije između Hrvatske i BiH; predloženi gasni interkonektor Srbija-Sjeverna Makedonija; razvoj hidroenergije u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji; nadogradnju kosovskih termoelektrana na ugalj i projekte gasifikacije uglja i dodatne prenosne kablove koji povezuju mreže Zapadnog Balkana sa evropskim tržištima. Angažman američkog privatnog sektora u ovim projektima unaprjeđuje cilj Administracije da eliminiše nesiguran ruski gas u regionu i jača pristup SAD tržištu. Slabo upravljanje odvraća investicije, narušava konkurenciju i vodi ka transnacionalnom organizovanom kriminalu. Sjedinjene Američke Države imaju komercijalni i strateški interes u podršci reformama koje stvaraju predvidljiva, transparentna i pravilima ograničena poslovna okruženja u kojima američke kompanije mogu da napreduju.
U ovom izvještaju Američkog Stejt departmenta Rusija i Kina su opisane kao države koje šire maligni uticaj i koje aktivno nastoje iskoristiti nestabilnost, korupciju i slabo upravljanje u regiji. Nasuprot tome, održavanje stabilnosti i širenje komercijalne saradnje označeni su kao moćni alati za suzbijanje zlonamjernog uticaja na Zapadnom Balkanu. Za Moskvu se kaže da podstiče etnička nezadovoljstva, finansira destabilizirajuće aktere i koristi zalihe ugljikovodika kako bi izvršila pritisak na političare i oslabila povjerenje javnosti u zapadne institucije. Za Kinu se navodi da širi svoju meku moć i da koristi trgovinu, državne kredite, mito, propagandu i partnerstva na elitnom nivou kako bi povećala svoj uticaj, fokusirajući se na područja sa niskom transparentnošću i slabim upravljanjem. Za kineske kompanije ističu da često daju niže ponude za nabavke, da bi kasnije otkrile prekoračenja troškova i kašnjenja u projektima koja uveliko povećavaju stvarne troškove. Zaključuju da je fokus Administracije na regionalnu stabilnost i komercijalni angažman najtrajnija odbrana od oba oblika miješanja jer su zemlje sa rastućim ekonomijama i transparentnim institucijama mnogo manje podložne manipulacijama.
Tokom nedavne posjete Sjedinjenim Američkim Državama, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić je razgovarao s predstavnicima američkih institucija i investitora o mogućnostima ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Istaknuto je da postoji konkretan interes američkih partnera za ulaganja uključujući i projekte poput Južne plinske interkonekcije za koju je potvrđeno da ima podršku američkih finansijskih institucija. Poseban fokus je dat na završetak izgradnje Panevropskog Koridora Vc, investiranje u energetske projekte (hidroenergiju i druge vrste zelene energije), namjensku industriju (uključujući zakonsku odredbu da većinski udio od 51% u namjenskoj industriji ostaje u vlasništvu Federacije BiH), mrežu brzih cesta u FBiH i druge projekte koji bi mogli dodatno ubrzati ekonomski razvoj zemlje.
Projekat izgradnje tunela Prenj, jedan od najzahtjevnijih infrastrukturnih projekata u Bosni i Hercegovini, već godinama stagnira. Iako je njegova realizacija najavljivana još prije deset godina, projekat se i dalje nalazi u fazi planiranja. Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić je potvrdio da su u Vladi FBiH imali razgovore i iskazan interes da američke kompanije preuzmu finansiranje i izgradnju dijela Koridora 5C, od Ivana do Mostara Jug, uključujući tunel Prenj. Koncesioni model, po uzoru na Južnu interkonekciju, mogao bi predstavljati realnu opciju za realizaciju ovog projekta. U ponudi za izgradnju tunela Prenj ne bi se osiguravala dodatna sredstva od 500 miliona u budžetu Federacije BiH kada je riječ o garancijama. Ulazak strateškog partnera koji bi preuzeo finansiranje, projektovanje, izgradnju i upravljanje tunelom značio bi rasterećenje budžeta, ali i početak konkretnih radova na jednoj od ključnih dionica Koridora 5C.
Najavljena strana ulaganja iz Sjedinjenih Američkih Država dovela bi do značajnog ekonomskog napretka Bosne i Hercegovine i porasta standarda njenog stanovništva. Takođe, treba znati da, u cilju zaštite svojih investicija, Sjedinjene Američke Države imaju pojačan strateški interes za zemlje u čije projekte je investiran američki kapital.
